divlji kestenovi

ne serite vec zapratite

21.12.2017.

ja sam slobodan

poslije samo par godina. od cigare do pepela. ostala je. samo jedna rijec neizgovorena. vidjeh u snovima. divlje kestene. i tiho kroz maglu. opazih tvoju bijelu. prstenom ukrasenu ruku. svaki kesten bijase lozinka. zabranjene ljubavi. a ruka bijela. poznavala je reljef njegon tijela.

17.12.2017.

flunked

vidim polahko da se raja ubacuje u blog i cita ga. sad vec, zbog vas, dobijam inspiraciju da pisem salje j budem aktivnija. u to ime, evo vam pjesma da me bolje upoznate: https://youtu.be/WK9TcdFRoyU

16.12.2017.

nigdje sam

cujem kako skripis zubima u snu. cujem i tu tvoju mrznju kroz zvuk okrnutog zuba cujem i da nismo vise kao prije i da sve sto dolazi bit ce divlje. cujem te u mislima kroz snove javu sapat tudjih usana kroz vatru u grudima zaljubljenih tinejdzera cujem te na klupi ispod bagrema cujem te kroz ezane sabahske zvukove ptica kroz gustu maglu kroz kineski zid cujem te. ali ne zelim da se odazovem.

16.12.2017.

pjesma o propalom artistu

propali artist modernog doba ugnjezden izmedju svemira i nemira daleko preko okeana sve do animirane pennsylvanie gdje zive divlje vile. zivi i on odbacen od modernizma i svakog prihvatljivog oblika osakacen od invaliditeta individualca ojacan voljom samotnjaka postao je sjenka koja je sve vise licila na vuka podvijenog repa svi ini i njemu dobro znani covjeciji oblici bili su razlog njegove tame a u isto vrijeme aure iz kurtoazije je pokazivao ljubaznost i sanjao o povratku doma.

16.12.2017.

bleja u prazno ili bjezanje od realnosti

imala sam nekada davno ovo cudo od bloga, ali znate po sebi, postoje te kurve, rupe u sjecanju i ne mogu se sjetiti nicega sto zapisah. enivej, pocnimo ponovo ispocetka. sve se brzo desava, motam neku indijansku cigaretu, koju sam casno zaradila cisteci kuce bogatih amera, i kontam, kako cu sjebat sve sto se sjebat bude moglo. soundrack je zabranjeno pusenje i Fikreta kojoj se zivo jebe, jer jedan je zivot. pocnimo od toga da zivim preko okeana, i da me je zestoko ugrizla nostalgija za srce. neko jednom davno rece, kako je nostalgija poput bolesti, gripa, nahlade, ismori te i iscrpi, osakatite za koje ljeto i predje na drugog. bas tako, jos sam bolesna nostalgijom i zestoko ce da me tare jos dugo. bijeli shit pada, bozic je tu blizu, seta se sokacima, nekome prava carolija, a meni sranje prosto ko pasulj. ne biste nikada mogli naslutiti ko se krije iza ovog imena, ali za sada neka ostane tako. bas je ljepo srat i preseravat a ostati anoniman koliko je to moguce. adrenalin mi je presao u prste i tipkam brzinom profesionalca. dok ne naucim i ne prisjetim se svega sto ce jedan blog ciniti zanimljivim, smarat cu vas svojim unutarnjim osjecajima. kako kazah u pjesmi before this, bit cu iskrena iz kurtoazije, inace bih iskrenost zamjenila jednom medovacom i kariranim stolom, od nekud, zavucene birtije, gdje dolaze samo starosjedioci, cija su imena boldirana u sveske i dugove do boga.


<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1067

Powered by Blogger.ba